Uključi pristupačnost

Noć Krijesa sv. Ivana

Noć Krijesa sv. Ivana

 „Žežin Sv. Ivana“, u širem narječju poznat kao „Ivanjski krijesovi“ običaj su paljenja vatre uoči svetkovine rođenja sv. Ivana Krstitelja, to jest 23. lipnja uvečer. Ivan Krstitelj kršćanski je svetac, propovjednik, pustinjak i mučenik, prethodnik Isusov. Poliptih Svetog Ivana Krstitelja, autora Paola Veronesea (1528-1588) nalazi se u crkvici sv. Lovrinca u Vrboskoj, te je ujedno jedno od najvrjednijih umjetničkih djela na otoku Hvaru.

Paljenje „ognja“ zapravo je pretkršćanski narodni običaj koji pripada ciklusu običaja vezanih uz zimski i ljetni suncostaj, te proljetnu i jesensku ravnodnevicu. Ivanjski krijesovi vezani su uz žetvene običaje i početak ljeta.

Od starine ovi se običaji vežu uz 24. lipnja, kad je padao ljetni suncostaj, te je to bio najduži dan u godini. Kako je julijanski kalendar (365,2500 dana) bio nešto duži od tropske godine (365,2422 dana) , astronomski se suncostaj pomicao svakog stoljeća za otprilike tri dana, što je zaustavljeno reformom kalendara pape Grgura XIII. i prihvaćanjem gregorijanskog kalendara. Otada ljetni suncostaj pada oko 21. lipnja. Ivanjske su svečanosti ipak u mnogim dijelovima Europe ostale vezane uz svetkovinu rođenja sv. Ivana Krstitelja.

U svim hrvatskim krajevima postojali su ivanjski običaji, najčešće vezani uz paljenje ivanjskih krijesova, što se u mnogim područjima zadržalo i do današnjeg dana. Pritom se skuplja granje koje se onda zapali, a djeca i mladi ga preskaču.  U narodu se krijesovi još nazivaju kres, kris, krijes (Slavonija), koleda, svitnjak (Dalmacija). Staro etimološko značenje riječi je praslavensko, i ne označava krijes nego dan ljetnog suncostaja (21. lipanj). Riječ krijes izvodila se od glagola (o)kretati, i označavala dan ljetnog Sunčevog obrata.